Bootstrap Icons


Stečaj potrošača


U Narodnim novinama od dana 18. rujna 2015. godine objavljen je Zakon o stečaju potrošača koji stupa na snagu 1. siječnja 2016. Sam zakon u svojim općim odredbama navodi da je njegov cilj oslobođenje od preostalih obveza poštenog potrošača i raspodjela prikupljene imovine vjerovnicima. Cilj Zakona o stečaju potrošača je razvijanje sustava koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina.


Sam zakon u svojim općim odredbama navodi da je njegov cilj oslobođenje od preostalih obveza poštenog potrošača i raspodjela prikupljene imovine vjerovnicima.

Postupak stečaja potrošača može se otvoriti samo ako je potrošač nesposoban za plaćanje.

Potrošač u smislu instituta stečaja potrošača definiran je u Zakonu o stečaju potrošača. Potrošač je tako, prema članku 4. Zakona o stečaju potrošača, svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na fizičku osobu koja obavlja samostalnu djelatnost ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: nema više od 20 vjerovnika, obveze iz obavljanja samostalne djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000,00 kn, nema obveza iz radnih odnosa koje proizlaze iz obavljanja samostalne djelatnosti i nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak.


Potrošač je nesposoban za plaćanje ako:

 
je u nemogućnosti ispuniti dospjele novčane obveze (insolventnost) ili
najmanje 90 dana uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom
iznosu većem od 30.000,00 kuna (pretpostavke insolventnosti)

 

Stečaj potrošača može završiti:

 
izvansudskim postupkom (posredovanjem) ili
sudskim postupkom: sudskom nagodbom ili stečajem potrošača i razdobljem provjere ponašanja

 

Vrste postupka

Kliknite na izbornik

Pokreće ga potrošač ili svaki njegov vjerovnik uz izričit pristanak potrošača zahtjevom (na propisanom obrascu - dokumenti), a provodi ga posrednik u našim prostorijama savjetovališta Vlaška 53./1. kat.

Uz zahtjev se prilaže:
popis imovine i obveza - na propisanom obrascu – dokumenti
dokaz o postojanju stečajnog razloga,
isprave iz kojih proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine (prilaže vjerovnik ako pokreće postupak),
izričiti pristanak potrošača za provedbu izvansudskog postupka (prilaže vjerovnik ako pokreće postupak).


Troškovi izvansudskog postupka namiruju se iz položenog predujma.

Položeni predujam uplaćuje podnositelj zahtjeva u iznosu od 300,00 kuna. Ako je podnositelj zahtjeva potrošač može ga se osloboditi obveza uplate predujma na način i uz pretpostavke propisane Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13). 

Plan ispunjenja obveza - na propisanom obrascu – dokumenti   
iznos potrošačevih obveza,
postotak umanjenja obveza,
iznos za isplatu,
rokove isplata i i ispunjenja obveza prema svakom vjerovniku
dokaz o plaćenom predujmu u iznosu od 300,00 kn za troškove izvansudskog postupka, odnosno rješenje o odobrenoj besplatnoj pravnoj pomoći.

Nakon uplate predujma i sastavljenog plana ispunjenja, savjetovalište bez odgode objavljuje poziv za sudjelovanjem na web stranici FINA-e, čime se dostava smatra obavljenom.

Poziv za sudjelovanje savjetovalište ne dostavlja osobno vjerovnicima. Potrošač ima mogućnost samostalnog obavještavanja vjerovnika o vremenu i mjestu kada su pozvani pristupiti u savjetovalište.

Izvansudski postupak traje najduže 30 dana od dana sastanka navedenog u pozivu za sudjelovanje.

U iznimnim slučajevima savjetovalište može produljiti rok za dodatnih 30 dana ako ocjeni da postoji mogućnost sklapanja izvansudskog sporazuma između potrošača i svih njegovih vjerovnika ili su potrošač i svi njegovi vjerovnici suglasni da se izvansudski postupak produži.

Sklopljeni izvansudski sporazum ima učinak izvansudske nagodbepredstavlja ovršnu ispravu, nema pravnog učinka na vjerovnike koji ga nisu sklopili.

Sklapanje izvansudskog sporazuma nije uspjelo ako neki od vjerovnika nakon objave poziva za sudjelovanje, izjavi da ne želi sudjelovati u izvansudskom postupku ili pokrene ili nastavi postupak radi prisilnog ostvarenja svoje tražbine. Savjetovalište će potrošaču bez odgode izdati potvrdu o tome da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio. 

Pokreće se na prijedlog potrošača u roku od tri mjeseca od dana izdavanja potvrde da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio, pred nadležnim općinskim sudom na čijem području potrošač ima prebivalište.


Uz prijedlog za otvaranje postupka stečaja potrošača prilaže se:

potvrda savjetovališta o tome da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio,
popis imovine i obveza (popunjeni obrazac iz savjetovališta),
plan ispunjenja obveza (popunjeni obrazac iz savjetovališta).


Troškove postupka stečaja potrošača predujmljuje potrošač u paušalnom iznosu koji odredi sud (ne može biti manji od 1.000,00 kuna), dok svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka.

Ako potrošač nije u mogućnosti predujmiti troškove postupka, a:

 

ima imovine, sud može odlučiti da se troškovi postupka predujme iz proračunskih sredstava koji će se potom nadoknaditi prioritetnom iz unovčene imovine potrošača
nema imovine, može se osloboditi obveze uplate predujma.


Pismena se u postupku stečaja potrošača objavljuju putem mrežne stranice e-Oglasna ploča sudova.
Dostava pismena obavljena je istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

Sudski postupak može se podijeliti u tri faze:

pripremno ročište - počinje razmatranjem plana ispunjenja obveza, a prihvaćeni plan ima učinak sudske nagodbe
otvaranje stečaja potrošača (ako sud utvrdi postojanje stečajnoga razloga i ako na pripremnom ročištu nije prihvaćen plan ispunjenja obveza):
postoji imovina potrošača te sud donosi rješenje o otvaranju stečaja potrošača i imenuje povjerenika,
ne postoji imovina potrošača te sud donosi odluku o istovremenom otvaranju i zaključenju postupka, imenuje povjerenika i određuje razdoblje provjere ponašanja u trajanju od pet godina
provjera ponašanja

Mirenje/meditacija

Mirenje je svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za mirenje ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje. Stranke u konfliktu ili sporu, uz pomoć treće nepristrane osobe, izmiritelja, mogu spor riješiti na vlastiti način. Izmiritelj je osoba koja na temelju sporazuma stranaka provodi postupak mirenja, pomaže strankama da iznesu svoju stranu priče, uspostave prekinutu komunikaciju te zajedničkim snagama dođu do rješenja problema i sklope nagodbu.

Prednost mirenja

Mirenje je prije svega dobrovoljan postupak, počiva na sporazumu stranaka, jednostavniji od sudskog postupka, budući da sadrži samo nekoliko svima razumljivih pravila te povjerljiv.

Same stranke tranke imaju kontrolu nad tijekom postupka i ako ne udovoljava njihovim potrebama, mogu ga okončati u svakom trenutku, u potpunosti kontroliraju sadržaj nagodbe , postižu vlastito rješenje spora i o njihovom sporu ne odlučuje nitko osim njih, uz stručnu pomoć izmiritelja.

Postupak je vremenski brži od sudskog, najčešće se okončava na prvom sastanku ili najviše na nekoliko njih, troškovi mirenja znatno su niži od sudskih, a snose ih stranke na jednake dijelove, te  mirenje omogućuje mnoge kreativne mogućnosti za rješenje spora. Isključena je nesigurnost u pogledu prava i činjenica, kao i rizik nepovoljne sudske odluke. 

Nagodba od zajedničkog interesa daje strankama manje povoda za njeno osporavanje, samim time je stranke dobrovoljno izvršavaju, što isključuje potrebu za vođenjem sudskog ovršnog postupka. Sama nagodba je opskrbljena klauzulom ovršnosti, ima značaj ovršne isprave.

 

Stadij postupka mirenja

upoznavanje s postupkom mirenja
utvrđivanje predmeta spora i prikupljanje informacija o sporu
utvrđivanje mogućnosti i alternativa
pregovaranje
sklapanje nagodbe

 

Nagodba

Izmiritelj je odgovoran za postupak mirenja, a stranke za nagodbu. Stranke i punomoćnici često sastavljaju nacrt nagodbe, izmiritelj može sudjelovati u predlaganju sadržaja i sastavljanja iste, s naglaskom da same stranke imaju konačnu riječ. Kada se stranke suglasne oko teksta nagodbe, vlastoručno je potpisuju. Nagodba je rješenje u skladu sa željama i potrebama stranaka. Najveći broj nagodbi izvršava se dobrovoljno, za razliku od sudskog spora, gdje je potrebno pokrenuti postupak prisilnog izvršenja, ovrhe.

Nagodba sklopljena sukladno odredbama Zakona o mirenju i Ovršnog zakona, ima značaj ovršne isprave ako sadrži privatnu ugovornu klauzulu ovršnosti, što je po pravnoj snazi izjednačuje sa sudskom nagodbom i pravomoćnom presudom, te se u slučaju neizvršavanja može prisilno provesti u ovršnom postupku.

Nagodbom je okončan spor u mirenju. Sama nagodba se ne može pobijati žalbom jer je građanskopravni ugovor stranaka, a ne odluka suca kao treće osobe.

vrh stranice